Tko sam? Moje putovanje do Powerelle hodočasnice
Kćer Očeva.
Supruga i majka troje djece, Klare, Frana i Veronike.
Svjetovna franjevka.
Kada bi mi postavljali pitanje što želim biti u životu, moj odgovor uvijek bio je hodočasnica. Zvučalo je besmisleno ali sa Powerellom dobilo je smisao.
Djevojčica u meni voljela je strane jezike, žene ratnice i misije u dalekim zemljama. Sanjala sam o borbama, oblačenju vojne uniforme i studiju kriminalistike.
Životom u svijetu, tesao me, učio i obučavao, On, alatima svijeta.
Odrastajući, ta djevojka trenirala je borilačke vještine i osvajala medalje, to je bila moja prva ljubav svijeta. Xena ratnica kao najdraži lik i Lara Croft kao prva birano pročitana knjiga a Wonder Woman jedini film do kraja pogledan. Bog me vodio stazama svijeta i tako sam zbog poznavanja stranih jezika dobila svoj prvi posao u jednoj turističkoj agenciji. Svakih nekoliko tjedana moj dom bio je druga država, i na svakom putu novome domu slušala bi priče hrabrih žena. Putovanja su bila susret sa ženama ratnicama i susret sa Njim. Često bi kao vodič nestajala tražeći Vodiča. Svakoj mojoj turi, falio je On. Trka između pauza i posjet starim crkvama, skupljajući sličice nepoznatih svetaca bila je stalna. Uz putovanja i treninge dogodila se Frama. Otkrivanje franjevačkog identiteta započelo je putovanjem u Asiz, na mjesto začetka i svih novih početaka. Povratkom sa toga putovanja, sva iduća postala su hodočašća. Jer, ne može se sakriti grad na gori (usp Mat 5,14) koji neprestano podsjeća za što moje srce gori.
Tada se krenulo spajati svjetovno i franjevačko. Upisala sam Studij hrvatskog i engleskog jezika i književnosti uz tečajeve španjolskog jezika. Moj život bio je dinamičan, upletenost u mnoge projekte, službe i udruge, a sve su nosile obilježja poverella - Franje.
Poverello – nit koja je sve spajala, konop koji je trajno vezao.
Trka je postajala sve snažnija.
Takav spoj franjevaštva i svijeta dobio je smisao, ulaskom u Franjevački svjetovni red. Ipak, Asiz je nestajao, u onoj istoj magli koja ga prekriva u zimskim danima. Javljao se u snovima, budeći me u suzama. Čežnja je bila neshvaćena i time više ojačana.
Trenutak Franjina usklika, na riječi Matejeva evanđelja: "Na put ne nosite ni dvije torbe ni dva štapa, idite svijetom i propovijedajte", uskliknuo je: "To je ono što želim, to je ono što hoću, to je ono što ću svim svojim srcem izvršavati".
Poziva Franjo u svojim Spisima da ne budemo ništa drugo osim pridošlica i hodočasnika na ovome svijetu. Slobodni od svijeta, torbi i štapova, utabanih staza i pretpostavljenih puteva.
Na korak polaska u misije i Tanzaniju, trčala sam na najjače.
Tražeći slobodu i trkom u bijeg, vratio me u sigurne mreže, poput Jone, veliki Bog poigrao se sa malom ja.
Na korak odluke, šalje njegov i usmjerava zajedničke. Upoznajem svoga muža i on postaje moj Bernard, prijatelj, brat i suputnik na najvažnijem hodočašću.
Dolazimo u grad na gori a čežnja ne prestaje. Mnogi naši odlasci vodili su tom jednom posebnom koraku. Večer, ona ista magla prekrila je zidine, samoća, pločnik ispred Bazilike svetog Franje i zaručnički tau prsten.
Korak za zauvijek, životu sa njim i Franjom prema Njemu, korak za naše vječne bračne zavjete i one u Franjevačkom svjetovnom redu.
Franjevački identitet i poslanje unutar dvostrukih vječnih zavjeta usmjerilo je sve naše daljnje korake.
Naša obitelj proširila se Klarom, ime je dobila po svetoj Klari Asiškoj i Chiari Corbelli, jer zagovarale su je u izazovnoj trudnoći. Klara se krstila na Misijsku nedjelju i taj dan spoznala sam svoju misiju, moju Afriku i svrhu svih mojih hodočašća.
Ubrzo je došao i Fran, ime je dobio po svetom Franji Asiškom na čiji spomendan je trebao stići ali mu se žurilo, po naravi je i ostao takav. Živahan na uzora.
Nakon nekoliko godina pridružila nam se i Veronika. Ime je dobila po svetoj Veroniki Giuliani, klarisi kapucinki. Na spomendan njezina proglašenja svetom, Veronika se kao i sestra uz zagovor svetice čudom spasila i postala članom naše obitelji.
Moj mali wonderland trebao je Xenu, Laru i Wonder Woman. Uskladiti želju za mirom, snom, redom, strpljivošću i ljubavi sa nemirom i umorom bio je cilj nemogućeg balansa.
Tada sam krenula čitati, i pronašla Terezije, Gemmu, Elenu, Maravillas, Ivanu Orleansku, Edith, Anu Katerinu, Mariju Goretti, Annu Mariu Taigi, Faustinu, Elizabetu, Veronike, Magdalenu i mnoge druge patnice a ratnice.
Patnja je postajala smisao borbe, zalog za još nešto vječno!
Odjednom, u svojim borbama imala sam vojsku, moja uniforma bila je predodređena u smeđim obilježjima. Moje borbeno polje postao je moj dom a porazi u korpama veša, loncima i umiranju sebi. Odjednom, korpe veša i lonci postali su alati za rađanje nove mene.
Rast u malenostima stvara veliku dušu.
Kada nismo rasli, hodočastili smo u naš Asiz u svim fazama i nekoliko puta sa našom djecom. Na visokoj gori bivali smo veći, po povratku ponovno sve manji. Čežnja nije prestajala, jačala je.
U međuvremenu Bog me vodio ponovno putevima svijeta, Gospinog Međugorja i ta mirna oaza gorja smirila je dijelom čežnju za mojom gorom. Jedan lijepi posao u njezinom selu, nakon mnogo molitvi dobila sam 4. listopada, na blagdan svetog Franje Asiškog. U ulozi majke, put se smirio kod Majke, radom za Župu Međugorje. Odlazak na radno mjesto bio je svakodnevno malo hodočašće. Posao koji me naučio multitaskingu i izgradio u profesionalnom smislu, ljudskoj i duhovnoj dimenziji. Zahvalna sam Majci što me odgajala i učila u svom Međugorju.
Pozivima i poslanjima koja mi je stavljao na put pripremao me križevima i slabostima.
Učio me zahvalnosti u davanjima i oduzimanjima. Učio me slobodi i pouzdanju.
Padala sam i nestajala, na izmaku snaga kada On naučio me najvažniju lekciju.
Mnogo toga me učio ali o znanju neprestane čežnje za Asizom nisam mogla dokučiti.
Čežnja se smanjivala, trenutak prvog Nacionalnog hodočašća Franjevačkog svjetovnog reda u Asiz, koraci moje braće i sestara pločnicima grada na gori gasili su moju čežnju a moj plamen postao je smiraj. Nova spoznaja, da radost je u ljubljenoj Ljubavi na koju Franjo zaplakao je, na radosti bratstva Franjevačke obitelji koja hodočasti i spoznaje vječne spoznaje. Moja nova spoznaja da čežnju Bog potaknuo je da ta ista čežnja stvori nove čežnje. Jednom sam čula riječi: "Vatra se vatrom gasi" i vjerujem da posebno vrijedi za grad na gori gdje franjevačko srce gori.
"Blagoslovljen bio grade sveti jer po tebi mnogi će se spasiti i po tebi će mnogi biti pozvani na život vječni" riječi su svetoga Franje, zadnjim snagama izgovorio ih je svome Asizu. Riječi su to koje još prenose snagu i čežnju vršenja poslanja.
Misija Powerelle je spajati već prohodane putove, slabe korake jakih žena, pričati priče i stvarati svjedočanstva kojim proslavljati će se ne snaga žena, već snaga Božje milosti i silnosti.